Direktor Centra za medijaciju Miroslav Knežević kazao je da se metod mirnog rješavanja sporova primjenjuje i u maloljetničkoj delikvenciji i da je regulisan Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku. Tokom jedne godine, ističe, oko 100 maloljetnika dođe u sukob sa zakonom, a uspješnost medijacije u tim predmetima je gotovo stoprocentna. Interesantno je da maloljetnik koji primjenom medijacije okonča spor ne ulazi u krivičnu evidenciju.
Ono što je preduslov za primjenu vaspitnih naloga i medijacije je, kako kaže Knežević, prvo da je maloljetni učinilac priznao krivicu, da je spreman da nadoknadi štetu i da oštećeni to prihvati.
– Medijatori predmete dobijaju od državnog tužilaštva, odnosno tužioca za maloljetnike i ti počinioci se gone po službenoj dužnosti, a od policije za djela koja se gone po privatnoj tužbi – kazao je Knežević.
On je za „Dan” detaljno objasnio proceduru u ovakvim slučajevima i naveo da Centar dobija od tužilaštva predmet u kom je prihvaćen postupak od strane maloljetnika kao i zakonskog zastupnika maloljetnika i oštećenog u kom je već imenovan medijator. Nakon toga, pozivaju se stranke i organizuje se sami postupak medijacije.
Najveći broj medijacija, kako kaže, završi se izvinjenjem oštećenom, mada ima i slučajeva nadoknade materijalne štete.
Što se tiče vrste krivičnih djela koja se u ovim slučajevima javljaju, najčešće su tuče i oštećenje i otuđenje tuđe stvari.
Značaj ovog postupka u slučaju maloljetnika je prevashodno da mu se pruži druga šansa i da ispravi svoje ponašanje i grešku načinjenu krivičnim djelom.
– Nakon postupka medijacije, po informacijama koje dobijamo od drugih institucija, broj povratnika u vršenju krivičnog djela je puno manji u odnosu na redovni sudski postupak – istakao je on.
Knežević naglašava da je primjena medijacije u ovoj oblasti u Crnoj Gori ocijenjena visokom ocjenom od međunarodnih subjekata koji prate ovu oblast, u prvom redu od Unicefa.
Puno je primjera iz prakse u kojima se spor okončao putem medijacije.
Naime, kao najinteresantnije navodi slučaj da je dječak u vrijeme izvršenja krivičnog djela, krađe, a radilo se o namirnicama iz jedne prodavnice, bio maloljetan i primijenjen je Zakon o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku. Ubrzo nakon pokretanja postupka dječak je napunio 18 godina, a postupak medijacije je još uvijek bio u toku.
Nakon pristanka vlasnika radnje iz koje je dječak pokušao da ukrade određene namirnice stvorila se mogućnost za primjenu medijacije, jer to lice u prethodnom periodu nije bilo osuđivano.
– U postupku medijacije je pokazao primjetno kajanje zbog učinjenog i spremnost da popravi posledice lošeg ponašanja – prisjeća se Knežević i dodaje da je nakon toga vlasnik radnje pokazao veliko razumjevanje, tim prije jer je učinilac bio iz siromašne porodice.
S obzirom na to da je već bio punoljetan, odlučio se da mu štetu nadoknadi tako što će pomagati u radnji. Dječak se pokazao kao izuzetno vrijedan, što je rezultiralo time da ga vlasnik radnje i nakon namirenja štete angažuje. Ovo je samo jedan od pozitivnih primjera koji su Knežević i njegove kolege imali u praksi, a koji pokazuje koliko je tanka granica između stranputice i povratka na pravi put.
VJ.D.
Pobjegla da je ne bi udali
Jedan od interesantnih primjera iz prakse medijatora je i slučaj maloljetne strane državljanke, koja je pobjegla iz svoje države sa svojim momkom, koristeći lažna dokumenta. Razlog njenog bijega je bio što su njeni roditelji htjeli da je udaju za puno starijeg čovjeka.
– Privedena je zbog krivičnog djela falsifikovanje isprave, a nakon što se kroz postupak medijacije saznala pozadina djela, problem je nakon izvinjenja riješen, s obzirom na to da njeno zadržavanje u pritvoru ne bi imalo svrhu – pojasnio je Knežević.
Djevojka je u skladu sa zakonom vraćena u svoju zemlju i dobila novu šansu.